Keaton [ki:'tən], Buster (pravo ime Joseph Frank Keaton), američki glumac, filmski redatelj, scenarist i producent (Piqua, 4. X. 1895 – Los Angeles, 1. II. 1966). Od treće godine nastupao u obiteljskoj skupini putujućih akrobata-komičara, potom samostalno u newyorškim revijama, a od 1917. u Hollywoodu, isprva u tandemu s komičarom Roscoem (Fattyjem) Arbuckleom. Od 1919. tumačio glavne uloge, a ubrzo i režirao vlastite filmove, najprije kratkometražne pa cjelovečernje, te postao, po popularnosti i po prihodima, glavni konkurent Charlieju Chaplinu. Keaton je razvio osobni stil komičara koji se nikada ne smije, koji zrači rezigniranošću i stoicizmom, a osnova je njegove komike u nadgradnji gegova tzv. mehaničkoga slapsticka i razradbi zapleta tipičnih za pustolovne filmove, u čemu su se očitovale njegove akrobatske sposobnosti (opasne scene izvodio je bez dvojnika), te za melodrame u kojima se vladao kao melankolični ekscentrik. Takvim pristupom, Keaton se predstavio kao »američkiji« autor od Chaplina, ali je izrazio i ideje o apsurdnosti čovjekove egzistencije te utjecao (prema očitovanju Samuela Becketta) i na nastanak teatra apsurda, a 1960-ih i 1970-ih dio povjesničara više ga je cijenio nego Chaplina. Ne mogavši svoj stil prilagoditi poetici zvučnoga filma, od 1930. nastupao je sve rjeđe, odnosno sve nezapaženije, pa i u epizodnim ulogama, npr. Bulevar sumraka (Sunset Boulevard, 1950) Billyja Wildera, Svjetla pozornice (Limelight, 1952) Ch. Chaplina. Nastupio je u mnogobrojnim kratkometražnim i u 12 cjelovečernjih nijemih filmova koje je sve i (ko)režirao. Značajniji filmovi (nijemi cjelovečernji): Tri životna doba (The Three Ages, 1923), Naše gostoprimstvo (Our Hospitality, 1923), Buster detektiv (Sherlock Jr., 1924), Navigator (The Navigator, 1924., suredatelj Donald Crisp), Sedam sreća (Seven Chances, 1925), Buster boksački prvak (Battling Butler, 1926), General (The General, 1927., suredatelj Clyde Bruckman) i Snimatelj (Cameraman, 1928).
