struka(e): madžarska književnost
vidi još:  Krležijana
Kazinczy, Ferenc
madžarski pjesnik
Rođen(a): Simian, madž. Érsemjén, Rumunjska, 27. X. 1759.
Umr(la)o: Széphalom, VIII. 1831.

Kazinczy [kα'zinci], Ferenc, madžarski pjesnik (Simian, madž. Érsemjén, Rumunjska, 27. X. 1759Széphalom, VIII. 1831). Podrijetlom iz plemenitaške obitelji; u djetinjstvu učio strane jezike i svjetsku književnost. Kao pravnik neko je vrijeme služio u državnoj službi. Zauzimao se za obnovu madžarskoga jezika i kvalitetno prevođenje klasičnih djela; uređivao je književne časopise i poticao osnivanje književnih i kulturnih institucija. Njegova zbirka epigrama Trnje i cvijeće (Tövisek és virágok, 1811) prinos je jezičnoj obnovi. Politički proganjan, o svojem je zatvorskom iskustvu napisao memoarsku prozu Dnevnik mojega ropstva (Fogságom naplója, 1828). Bio je poklonik njemačkoga neohumanizma i poetike klasicizma; težio je europeizaciji nacionalne kulture. Njegova korespondencija s istaknutim europskim piscima obaseže 24 sveska.

Citiranje:

Kazinczy, Ferenc. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 15.6.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/kazinczy-ferenc>.