Kazan [kəzæ:'n], Elia (pravo ime Ilias Kazandzoglu, grč. Ēlías Kazantzóglou), američki redatelj, scenarist i književnik grčkoga podrijetla (Carigrad, 7. IX. 1909 – New York, 28. IX. 2003). S roditeljima je 1913. otišao u SAD, završio Williams College i studirao dramsku umjetnost na Yaleu. Od 1932. glumac, a od 1934. redatelj u socijalno angažiranome Group Theatre. Na cjelovečernjem filmu debitirao 1945., a od tada usporedno režira na filmu i u kazalištu. Jedan od osnivača znamenite glumačke škole – Actors’ Studio, metode koje primjenjuje u uspjelim kazališnim inscenacijama djelâ suvremenih američkih dramatičara (npr. T. Williamsa, A. Millera). Na filmu se istaknuo socijalnokritičkim djelima kao što su Džentlmenski sporazum (Gentleman’s Agreement, 1947., Oscar za najbolji film i režiju), Bumerang (Boomerang, 1947), Panika na ulicama (Panic in the Streets, 1950), Na dokovima New Yorka (On the Waterfront, 1954., Oscar za najbolji film i režiju). Velik ugled stekao je i psihološkim dramama, npr. Tramvaj zvan čežnja (A Streetcar Named Desire, 1951), prema drami T. Williamsa, Istočno od raja (East of Eden, 1955), prema romanu J. Steinbecka, i Sjaj u travi (Splendor in the Grass, 1961), u kojima su se proslavili učenici iz njegove glumačke škole (tvorci tipa buntovnika bez razloga) M. Brando, J. Dean i W. Beatty. Posebno mjesto u njegovu opusu ima dijelom autobiografski film Amerika, Amerika (America, America, 1963), realiziran prema vlastitom romanu. Posljednji je film režirao 1976., a u starijoj dobi uglavnom djeluje kao pisac. Iako mu je ugled trajno narušilo nekolegijalno svjedočenje pred Komitetom za antiameričku djelatnost početkom 1950-ih, 1999. dobio je počasnog Oscara za sveukupni prinos filmskoj umjetnosti.
