kauzativni ili faktitivni glagoli ili glagolski oblici (lat. causa: uzrok; lat. facticare: raditi često, frekventativ od facere: činiti), učinski ili poticajni glagoli ili glagolski oblici koji se javljaju u mnogim jezicima, a označuju radnju koju ne vrši subjekt, već netko drugi po njegovoj zapovijedi (odn. na njegov poticaj) ili uz njegovu pomoć. Tako je npr. pojiti kauzativno prema piti (jer znači »činiti da tko /drugi/ pije«). Takva se značenja mogu izražavati prefiksima, prijevojima korijena, različitim leksemima (ubiti, prijelazni glagol, = učiniti da netko umre, neprijelazni glagol), a i posebnim (pomoćnim) glagolima, u francuskome npr. pomoćnim glagolom faire, npr. faire rire (nasmijavati /koga/) ili u hrvatskome glagolom dati (Ivan je dao sazidati kuću.). Kauzativnost ne mora biti eksplicitno izražena nego može proizlaziti iz konteksta (Ivan zida kuću na selu može značiti: »Ivan daje da mu građevno poduzeće zida kuću« ili pak »Ivan gradi kuću /jer je zidar/«).
