Katunarić, Dražen, hrvatski književnik i urednik (Zagreb, 25. XII. 1954). Studij filozofije završio je 1978. u Strasbourgu. Radio je kao knjižničar i prevoditelj; od 1988. slobodni je umjetnik. Bio je urednik časopisâ Lettre internationale, Most/The Bridge Društva hrvatskih književnika te Relations Hrvatskog društva pisaca; od 1996. urednik je časopisa Europski glasnik. Istaknuo se u prvome redu kao pjesnik (Mramorni Bakho, 1983; Pučina, 1988; Strmi glas, 1991; Nebo/Zemlja, 1993; Lijepak za slavuja, 1998; Parabola, 2001; Lira – delirij, 2006; Kronos, 2011; Znak u sjeni, 2017; Što mi je šaputao Zeus?, 2023). Izabrane pjesme objavljene su mu 1999 (Načitano srce) i 2015 (Jednoga dana bila je noć). Lirika mu je vezana uz motive lutalaštva i izdvojenosti, a polemika protiv modernističkih tendencija implicitno je prisutna u njegovoj središnjoj lirskoj personi psalmista. Objavio je više esejističkih i putopisnih knjiga (Kuća dekadencije, 1992; Povratak barbarogenija, 1995; Crkva, ulica, zoološki vrt, 1994; Infernet i drugi tekstovi, 2010), a ispovjedna proza Priča o špilji (1998) svojevrstan je obračun s XX. st. i stečevinama modernizma. Ljubavne su tematike prozna zbirka Tigrova mast i druge priče (2005), kao i romani Kobne slike (2002) i Prosjakinja (2009), u kojima temu ljubavi povezuje s umjetničkim idealima (slikarstvo, odnosno glazba), te Smiješak Padra Pija (2017). Sraz kultura i kolonijalizam tema su i opsežnog romana Zbogom, pustinjo (2021), koji prikazuje ubojstvo hrvatskih radnika u Alžiru 1993. I u prozi je sklon miješanju esejističkih dionica i poetizirana iskaza. Kao esejist zaokupljen temom europske kulture i njezina razmeđa s istočnima, kao i suvremenim stanjem kulture, priredio je zbornike Carstvo medija (2012), O romanu (2019), Europa: kontinent ispitivanog života (2019) i Orijentalizam (2021). Djela su mu prevedena na albanski, engleski, francuski, njemački, rumunjski i španjolski jezik. Redoviti je član HAZU-a od 2024.
