Kastler [kastlε:'ʀ], Alfred, francuski fizičar (Guebwiller, Alsace, 3. V. 1902 – Bandol, Var, 7. I. 1984). Diplomirao je 1926. na pariškoj École normale supérieure, doktorirao 1936. na Sveučilištu u Parizu. Radio u srednjim školama u Mulhouseu, Colmaru i Bordeauxu (1926–31), potom na Sveučilištu u Bordeauxu (1931–41) i na École normale supérieure u Parizu (1941–72). Proučavao je pojave u spektroskopiji i međudjelovanje svjetlosti i atoma i molekula. Radeći na kombinaciji optičke i magnetske rezonancije, razvio tehniku optičkoga pumpanja, koje omogućuje inverziju populacije elektrona u atomima ili molekulama (veći broj atoma ili molekula u pobuđenome stanju nego u osnovnome). Taj se postupak široko primjenjuje u konstrukciji masera, lasera, vrlo osjetljivih magnetometara i atomskoga sata. Napisao je popularnoznanstvena djela: Raspršenje svjetlosti u mutnim medijima (La diffusion de la lumière par les milieux troubles, 1952), Ta čudna tvar (Cette étrange matière, 1976., koautor Philippe Nemo) i zbirku pjesama na njemačkom jeziku Europa, moja domovina: njemačke pjesme francuskog Europljanina (Europe, ma patrie: deutsche Lieder eines französischen Europäers, 1971). Za otkriće i razvoj optičkih metoda koje omogućuju proučavanje Hertzovih rezonancija u atomima dobio je Nobelovu nagradu za fiziku 1966. Bio je član francuske Akademije znanosti (od 1964), njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 1970) i Kraljevske nizozemske akademije umjetnosti i znanosti (od 1978). Poznat je i po angažmanu protiv nuklearnoga naoružanja i kolonijalnih ratova.
