Kastl, Sonja, hrvatska balerina, koreografkinja i pedagoginja (Zagreb, 14. VII. 1929 – Zagreb, 25. X. 2026). Školovala se u Zagrebu kod Mercedes Goritz-Pavelić, Margarite Froman i Milorada Jovanovića. Usavršavala se u Cecchettijevoj školi u Londonu kod britanske baletne plesačice i koreografkinje Mary Skeaping i u Parizu kod Olge Josifovne Preobraženske. Angažirana 1945. u zagrebačkom HNK-u, ondje je bila solistica od 1952. te baletna prvakinja 1954–64., a nakon osamostaljenja Baleta HNK-a bila je njegova prva ravnateljica 1965–70. Glavne uloge: Aurora i Plava ptica (P. I. Čajkovski, Trnoružica, koreografija O. Harmoš i A. Roje), Francesca (Čajkovski, Francesca da Rimini, koreografija M. Jovanović), Swanilda (L. Delibes, Coppélia) i Julija (S. S. Prokofjev, Romeo i Julija), koreografija M. Froman, Kraljica Amazonki (Ivan Kogan-Semenoff, Amazonke, koreografija J. Charrat – N. Lhotka), Kneginja i Jela (F. Lhotka, Balada o jednoj srednjovjekovnoj ljubavi i Đavo u selu), Pepeljuga (Prokofjev), koreografija Pia i Pino Mlakar, Djevojka (B. Bartók, Čudesni mandarin, koreografija D. Parlić) i dr. Koreografirala je zajedno s Nevenkom Bidjin-Horvat predstave na glazbu domaćih skladatelja: Simfonija o mrtvom vojniku (1959) i Tri ratne priče (1964) B. Sakača, Susreti (I. Kirigin, 1963), Čovjek pred zrcalom (M. Kelemen, 1963), Simfonija in Re (L. Sorkočević, 1964), Varijacije (P. Dešpalj, 1965), Posljednja uloga (I. Kuljerić, 1965), Dubrovačke skice (B. Bjelinski, 1965), Tri kavalira frajle Melanije (B. Papandopulo, prema romanu M. Krleže, 1976), a od stranih skladatelja ističe se koreografija Othella B. Blachera (1973). Koreografirala je i samostalno, u zemlji i inozemstvu. Bila je ravnateljica baleta u Klagenfurtu 1970–72., djelovala je kao baletna pedagoginja, predavala na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Glumila je glavnu ulogu u filmu Zastava (B. Marjanović, 1949). Dobitnica je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1991.
