Karrer [ka'rəɹ], Paul, švicarski kemičar (Moskva, 21. IV. 1889 – Zürich, 18. VI. 1971). Od 1912. s nobelovcem P. Ehrlichom u Frankfurtu itstraživao ljekovita svojstva arsenoorganskih spojeva, od 1919. profesor organske kemije na Sveučilištu u Zürichu. Za istraživanja konstitucije karotenoida, flavina i vitamina A i B2 dobio je 1937., s britanskim kemičarom W. N. Haworthom, Nobelovu nagradu za kemiju. Autor je poznatog Udžbenika organske kemije (Lehrbuch der organischen Chemie, 1928), koji je desetljećima bio najbolji sveučilišni udžbenik organske kemije, preveden na mnoge jezike.
