Károlyi [ka:'rɔji], Mihály, grof, mađarski političar (Budimpešta, 4. III. 1875 – Vence, Francuska, 19. III. 1955). Potomak znamenite ugarske velikaške obitelji. Godine 1906–10. bio je zastupnik u Ugarskom saboru. Zauzimao se za prekid državno-pravnih veza Ugarske s Austrijom i za suradnju s Antantom. Tijekom I. svjetskog rata zauzimao se za sklapanje separatnoga mira između Ugarske i Antante. Nakon sloma Austro-Ugarske Monarhije bio je ministar predsjednik (1918) i predsjednik Mađarske Republike (1919). Kada su Saveznici u ožujku 1919. ultimativno zatražili da se mađarske postrojbe povuku iz bivših teritorija Ugarske koji su pripali Rumunjskoj, bio je prisiljen dati ostavku. Nakon sloma Mađarske Sovjetske Republike emigrirao je. Zbog gubitka velikog dijela povijesnog ugarskog teritorija, vlada M. Horthyja osudila ga je u odsutnosti zbog veleizdaje. Godine 1945. vratio se u domovinu, a 1947. postao je veleposlanikom NR Mađarske u Parizu. Zbog neslaganja sa staljinističkom politikom M. Rákosija, 1949. podnio ostavku. Do kraja života živio je u emigraciji. Napisao memoare Vjera bez iluzije (Faith Without Illusion, 1956).
