Karlović, Ivan, krbavski knez, hrvatsko-dalmatinsko-slavonski ban (? Udbina, 1485 – Medvedgrad, 9. VIII. 1531). Posljednji muški odvjetak hrvatske velikaške obitelji Kurjakovića od plemena Gusića, sin kneza Karla Krbavskoga. Nakon očeve smrti (1493) naslijedio veliku državinu Krbavskih (županije Krbava, Odorje, Hotuča, Lapac, dio Like te još neke utvrđene gradove u susjednim županijama) i naslov krbavskoga kneza. God. 1500. porazio Osmanlije kraj Gradca (danas Gračac). U borbi protiv Osmanlija oslanjao se na Habsburgovce i Veneciju, a u ratu cara Maksimilijana I. Habsburgovca protiv hrvatsko-ugarskog kralja Vladislava (II.) 1506. ratovao na carevoj strani. God. 1513. bio sudionik pobjede nad Osmanlijama kraj Dubice. God. 1521. imenovan hrvatsko-dalmatinsko-slavonskim banom, ali se, zbog financijskih problema, nedostatka kraljeve pomoći i potpune opustošenosti svojih posjeda, 1524. odrekao banske časti. Na Cetinskome saboru 1527. podržao izbor Ferdinanda I. Habsburgovca za hrvatsko-ugarskog kralja, držeći da se Hrvatska jedino uz oslonac na Habsburgovce može suprotstaviti osmanskom nadiranju. Iste te godine zajedno s F. Batthyányjem ponovo je bio imenovan hrvatsko-dalmatinsko-slavonskim banom pa je dobio Medvedgrad i Lukavec u Zagrebačkoj i Rakovec u Križevačkoj županiji. U građanskom ratu protiv pristaša I. Zapolje držao se neutralno i svoje djelovanje usmjerio na protuosmansku obranu, a 1530. pridonio je potpisivanju primirja između pristaša Ferdinanda I. Habsburgovca i I. Zapolje. Sukobljavao se s turopoljskim jednoselcima oko plaćanja poreza te se s njima upleo u dugotrajnu parnicu. U osmanskim osvajanjima 1527–29. izgubio je i posljednje ostatke svojega patrimonija u Hrvatskoj. Kako nije imao nasljednika, njegove novostečene posjede naslijedili su njegovi nećaci, knezovi Nikola i Juraj Zrinski. Zapamćen u narodnoj predaji moliških i gradišćanskih Hrvata, velikim dijelom potomaka njegovih negdašnjih podložnika, kao plemenit i dobar gospodar te beskompromisan borac protiv Osmanlija.
