Karlo XII. (zvan Aleksandar Sjevera, ali i Luđak sa Sjevera), švedski kralj od 1697 (Stockholm, 17. VI. 1682 – kraj Fredrikshalda, danas Halden, 30. XI. 1718). Sin Karla XI. Došavši s 15 godina na prijestolje, nastavio je očevu apsolutističku vladavinu. Protušvedsku koaliciju Danske, Rusije i Poljske razbio je već na početku Nordijskoga rata, prisilivši Dance 1700. na sklapanje separatnoga mira i pobijedivši Ruse pod Petrom I. Aleksejevičem kraj Narve 1700., a Poljake sa Sasima pod Augustom II. Jakim 1702. Zatim je Augusta II. lišio poljskog prijestolja i mjesto njega postavio za kralja S. Leszczyńskoga (1704), a nakon toga diktirao za sebe povoljan mir u Altranstädtu (1706). U novom pohodu protiv Rusije (1707–09) njegova je vojska, iscrpljena taktikom »spaljene zemlje« i jakom zimom, bila do nogu poražena kraj Poltave. Nakon poraza pobjegao je u Besarabiju i nagovorio osmanskog sultana na rat s Rusijom (1711–12). Kada se Osmansko Carstvo nagodilo s Rusijom, Karlo XII. bio je zatvoren (1712–14). U međuvremenu se August II. vratio na poljsko prijestolje, a Danska i Rusija vratile su sve ono što su izgubile u prvom ratu. Na poziv švedskog staleža vratio se u Švedsku, uspio obraniti Stralsund, ali napori da vrati izgubljeno ostali su neuspješni. Poginuo je pri opsadi Fredrikshalda. Osebujna pojava pustolova i neuravnotežena zanesenjaka Karla XII. označila je dramatski kraj Švedske kao europske velesile. Njegov je život bio privlačna tema mnogih povijesnih, književnih i likovnih djela (Voltaire, J. A. Strindberg, H. Rigaud).
