Karlfeldt [kα:'ḷfεlt], Erik Axel, švedski pjesnik (Karlbo, Dalarna, 20. VII. 1864 – Stockholm, 8. IV. 1931). Seljačkoga podrijetla, studirao u Uppsali. Poslije je bio učitelj, novinar i knjižničar Kraljevske knjižnice u Stockholmu, sveučilišni predavač, pa član i tajnik Švedske akademije. Za švedski narod opjevao je krajolike, kako još netaknute tako i one kultivirane, kao i temeljni osjećaj pripadnosti zemlji, ostajući ukorijenjen u seljačkoj kulturi pokrajine Dalarna. Gubitak roditeljskoga doma htio je nadoknaditi pjesništvom, kojim je uspio rekreirati staru seosku Švedsku, od jezika pa do ozračja. To mu je za života donijelo golemu popularnost, a posmrtno mu je 1931. dodijeljena i Nobelova nagrada za književnost (jer je 1920., dok je bio tajnik Nobelova odbora, nagradu odbio). Djela: Pjesme divljine i ljubavi (Vildmarks- och kärleksvisor, 1895), Fridolinove balade i druge pjesme (Fridolins visor och andra dikter, 1898), Fridolinov rajski vrt i dalarnske zidne slikarije u rimama (Fridolins lustgård och Dalmålningar på rim, 1901), Flora i Pomona (Flora och Pomona, 1906), Flora i Belona (Flora och Bellona, 1918), Jesenji rog (Hösthorn, 1927) i dr.
