Karin, Donji i Gornji, dva sela u primorju Karinskoga mora, oko 10 km sjeverno od Benkovca. Donji Karin ima 152 st. (2021), a Gornji Karin 824 stanovnika. Donji Karin leži uz južnu obalu Karinskoga mora, oko 2 km od Gornjega Karina. Poljodjelstvo; ovčarstvo. Turizam. Na gradini Miodrag nalaze se ostatci ilir. megalitske utvrde s ostatcima hrama božice Latre, rim. amfiteatar i srednjovj. utvrda. U Donjem Karinu ruševine su osman. pravokutnoga kaštela s trima obrambenim kulama (srušen 1647), a na utoku Karišnice u Novigradsko more nalaze se ostatci franjevačkoga samostana. Sagrađen je u kasnome sr. vijeku na temeljima benediktinskoga samostana iz IX. st., potom razoren za osmanskih ratova te temeljito obnovljen poč. XVII. st. U Domovinskom ratu teško oštećen (1991) i razoren (1993). – Na području današnjega naselja Donji Karin nalazilo se utvrđeno ilirsko, keltsko te rimsko naselje Corinium, smješteno na cesti koja je povezivala unutrašnjost antičke provincije Liburnije sa Zadrom. U srednjem vijeku bio je pod vlašću Ostrogota (V–VI. st.), Bizantskoga Carstva (VI–VII. st.), Franačkoga Carstva (VII–IX. st.) te u sastavu Hrvatske (od X. st.). Oko 950. spominje ga Konstantin VII. Porfirogenet, kao sjedište jedne od jedanaest hrvatskih županija, pod imenom Cori (τὸ ϰόρı). U ranome srednjem vijeku nalazio se u Lučkoj županiji. Kao gospodari Karina od XI. do XIV. st. spominju se Karinjani, ogranak hrvatskog plemena Lapčana, a od XIV. st. do 1527. Gusići i ogranci toga plemena Kurjakovići i krbavski Karlovići. Od 1527. do 1683. bio je u sastavu Osmanskoga Carstva kao dio Ličkog ili Krčkoga sandžaka. Kao osmanski gospodari spominju se vranski zaimi Durakbegovići. God. 1683-1797. Karin je bio u sastavu posjeda Mletačke Republike u Dalmaciji. Tijekom Domovinskoga rata (1991–95) oba su sela bila okupirana. Oslobođena su 1995.
