kardiomiopatije (kardio- + mio- + -patija), raznorodna skupina bolesti srčanoga mišića nepoznata uzroka. Na temelju morfoloških i funkcijskih promjena razlikuju se tri vrste kardiomiopatija: 1) dilatacijska – proširenje srčanih šupljina i smanjenje sistoličke funkcije lijeve klijetke s istisnom frakcijom manjom od 40%, 2) hipertrofijska – zadebljanje srčanoga mišića s opstrukcijom ili bez opstrukcije srčanih šupljina i 3) restrikcijska – smanjena rastegljivost srčanoga mišića (smanjeno dijastoličko punjenje) zbog odlaganja nekih tvari (amiloid, glikogen i sl.) u srčanom mišiću. Drži se da je dilatacijska kardiomiopatija najčešće posljedica neprepoznatoga preboljeloga virusnoga miokarditisa, a hipertrofična kardiomiopatija nasljeđuje se kao autosomno dominantna osobina. Nađeni su i određeni genski lokusi (→ gen) odgovorni za njezin nastanak. Dijagnoza kardiomiopatijâ pouzdano se postavlja ehokardiografijom. Prognoza dilatacijske kardiomiopatije je loša, sa smrtnim ishodom unutar par godina, pod slikom teškoga crpnog zatajenja miokarda. Liječenje je simptomatsko, ili se pak provodi transplantacija srca. Hipertrofijska kardiomiopatija liječi se lijekovima koji produljuju punjenje lijeve srčane klijetke (beta-blokatori i kalcijevi antagonisti), a iznimno kirurškim odstranjenjem hipertrofičnoga dijela miokarda. Restrikcijske kardiomiopatije liječe se simptomatski, a samo iznimno transplantacijom srca.
