karantena (franc. quarantaine: četrdesetak dana, prema quarante: četrdeset; usp. njem. Quarantäne), postupak kojim se radi zaštite od širenja zaraznih bolesti odvajaju osobe, životinje i predmeti za koje se sumnja da su zaraženi. Nakon velike pandemije kuge koja je harala Europom 1348. pojedini su talijanski gradovi obustavili trgovinu radi zaštite od širenja te bolesti. Dubrovnik je bio prvi grad u svijetu koji je 1377. uveo karantenu bez prekida trgovine. Nitko tko je dolazio iz zaraženih područja nije smio ući u Dubrovnik, a da ne provede 30 dana na otoku Mrkanu ili u Cavtatu. Poslije je izolacija produljena na 40 dana, pa je tek tada uveden naziv karantena. Karantenski su se lazareti na dubrovačkom području usavršavali; u XV. st. izgrađen je lazaret na Dančama, a tijekom XVII. st. izgrađen je suvremeni lazaret na Pločama. Primjer Dubrovnika slijedili su i ostali gradovi, pa je ova mjera postala uobičajena od XV. st. nadalje. Uz dubrovački, na našem su području nastala još dva ključna karantenska sustava. Prvi je uspostavljen u Dalmaciji, pod mletačkom upravom, sa središnjim lazaretom u Splitu (1581). Drugi je bio sanitarni kordon Vojne krajine, koji je organizirala austrijska uprava. Na hrvatskom je području u XVIII. st. uspostavljen sustav stalne kopnene karantenske zaštite. Potkraj XIX. st. karantenski sustavi gube važnost jer ih istiskuju nove mjere zaštite protiv zaraznih bolesti. Usprkos tomu, zdravstveni se sustav u pojedinim slučajevima oslanja na karantenu, koja je u posljednje vrijeme ponovno dobila na važnosti tijekom pandemije COVID-19 bolesti.
