struka(e): suvremena povijest i politika
Karamarko, Tomislav
hrvatski političar
Rođen(a): Zadar, 25. V. 1959.
ilustracija
KARAMARKO, Tomislav

Karamarko, Tomislav, hrvatski političar (Zadar, 25. V. 1959). Diplomirao povijest na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1985). Od 1987. radio u Državnome arhivu. Sudjelovao u osnivanju Hrvatske demokratske zajednice 1989. Od 1991. šef kabineta predsjednikā Vlade J. Manolića i F. Gregurića, te predsjednika Hrvatskoga sabora S. Mesića, potom 1993–96. načelnik Policijske uprave zagrebačke i 1996–98. pomoćnik ministra unutarnjih poslova. Za predsjedničkih izbora 2000. bio voditelj izbornoga stožera S. Mesića, a zatim 2000–02. savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Republike i istodobno predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS). Godine 2004–06. direktor Protuobavještajne agencije (POA), 2006–08. Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), a 2008–11. nestranački ministar unutarnjih poslova u vladama I. Sanadera i J. Kosor. Na izborima 2011. postaje saborski zastupnik, a u svibnju 2012. predsjednik HDZ-a (u lipnju 2016. dao ostavku). Od siječnja 2016. prvi potpredsjednik Vlade s ovlastima zamjenika predsjednika Vlade (dao ostavku u lipnju 2016).

Citiranje:

Karamarko, Tomislav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 28.11.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/karamarko-tomislav>.