Karachi [kara'či], urdski izgovor [kara:či:'], najveći grad i najznačajnija luka Pakistana; 14 910 352 st. (2017). Leži na sjeverozapadnome rubu delte Inda, 100 km od njegova utoka u Arapsko more. Upravno je središte pokrajine Sinda. Brže se razvijao nakon otvaranja Sueskoga kanala (1869), a osobito u drugoj polovici XX. st.; godine 1947. imao je 0,35 milijuna stanovnika, 1961. godine 1,91 milijun stanovnika, a 1998. godine 9,27 milijuna stanovnika. Financijsko je (banke, burza) i gospodarsko središte Pakistana. U Karachiju i u njegovu širem gradskom području okupljen je najveći dio pakistanske industrije: jaka pamučna, prehrambena, građevinska, kemijska, elektrotehnička, automobilska industrija; brodogradnja; preradba nafte, čeličana. Karachi je kulturno središte s nekoliko sveučilišta (najstarije osnovano 1951), Pomorskom akademijom (osnovana 1962), znanstvenim institutima i muzejsko-galerijskim ustanovama (Pakistanski nacionalni muzej i dr.); mauzolej Mohammeda Alija Jinnaha (1970). Preko njegove luke (52,5 milijuna tona tereta i 2,1 milijuna TEU, 2016) obavlja se najveći dio pakistanske vanjske trgovine. Cestovno i željezničko čvorište; međunarodna zračna luka. – Karachi je bio malo ribarsko naselje (Kolachi), koje se počelo razvijati nakon propasti susjedne luke Kharak Bandar 1725. Od 1783. njegovi gospodari bili su članovi dinastije Talpur (potkraljevi Sinda), koji su 1795. podignuli utvrdu za zaštitu luke. Ubrzo se uz nju razvilo veliko naselje, koje su Britanci zaposjeli 1839., a anektirali 1842., zajedno s pokrajinom Sindom. Polovicom XIX. st. Karachi je bio glavna luka na rijeci Indu, a nakon otvaranja Sueskoga kanala postao je i pomorska luka. Bio je glavni grad neovisnoga Pakistana (1947–59).
