kapa (grčki ϰάππα, káppa; Κ, ϰ).
1. Deseto slovo grčkog alfabeta, izvedeno od feničkoga kaf kao znak za bezvučni velarni okluziv k. Kao oznaka broja može označavati glavnu, rednu ili priložnu varijantu broja dvadeset (ϰ´), odn. dvadeset tisuća (ˏϰ).
2. U fizici, znak (ϰ) za magnetsku susceptibilnost.
