Kant, Hermann, njemački pripovjedač i esejist (Hamburg, 14. VI. 1926 – Neustrelitz, 14. VIII. 2016). Pisac snažno vezan uz nastanak i postojanje DDR-a, bivše istočnonjemačke komunističke države (1945–90). U II. svjetskom ratu poljski zarobljenik, nakon toga studirao germanistiku. Bio je sveučilišni nastavnik i slobodni književnik; predsjednik Društva književnika Njemačke Demokratske Republike te narodni zastupnik. Kulturno-kritičku i književno-kritičku feljtonistiku pisao anegdotski s izražajnim ironično-satiričkim stilom. U pripovijetkama se bavio temama iz svagdašnjice: Malo Južnog mora (Ein bißchen Südsee, 1962), Prijestup (Eine Übertretung, 1975), Treći čavao (Der dritte Nagel, 1981). Najpoznatiji su mu romani, koji bogatom fabulom prate etape povijesti DDR-a: Aula (Die Aula, 1965), u kojem opisuje prvi naraštaj studenata na radničko-seljačkome fakultetu; roman Impresum (Das Impressum, 1972) prati uspon radnika u ministra, dok Boravak (Der Aufenthalt, 1977) prikazuje ratne godine i pretpovijest DDR-a. Služio se modernim pripovjednim tehnikama montaže, izmjene perspektiva i vremenskih dimenzija, ukidajući klasično linearno pripovijedanje. Ostala djela: autobiografija Odjavna špica (Abspann, 1991); romani Okarina (2002), Kino (2005).