kamen, građevni, prirodni stijenski materijal Zemljine kore koji se na različite načine primjenjuje u graditeljstvu. Blokovi različitih veličina služe za zidanje, ploče za oblaganje podova i zidova, šljunak, pijesak i drobljeni kamen za nasipavanje ili kao agregat za mortove, terace i betone. Svojstva kamena ponajprije ovise o vrsti stijena iz kojih se vadi, prema tomu se razvrstava na kamen eruptivnoga, sedimentnoga i metamorfnoga podrijetla. Građevni kamen eruptivnoga podrijetla vrlo je čvrst, otporan na vremenske utjecaje i velike je gustoće, a najpoznatije su vrste sivi granit, mrkocrni gabro, zeleni i crni dijabaz, tamnocrni bazalt (od njega se izrađuju ulične kocke), sivi tonalit (primjenjuje se za ulične rubnike) i dr. Sedimentno kamenje lakše je i mekše, osjetljivije na trošenje i manje otporno na vremenske utjecaje, a primjenjuju se raznobojni vapnenac, te pješčenjak, obično sivožućkasti i crvenkasti, tamnosivi i crni glineni škriljevci lisnate strukture (za krovne pokrove) i dr. Kamen metamorfnoga podrijetla jest plemeniti mramor, te gnajs i serpentin koji se ponajprije upotrebljavaju za grube građevinske radove. Izbor građevnoga kamena za određenu namjenu ovisi o njegovim bitnim svojstvima, kao što su, npr., izgled, tlačna čvrstoća, otpornost prema savijanju i udaru, trošenju, smrzavanju, kemijskim utjecajima, stvaranju mrlja, propadanju u zagađenom okolišu, vatrootpornost, te toplinski otpor, gustoća i dr. Nakon vađenja iz kamenoloma neobrađeni kameni blokovi određeno vrijeme dozrijevaju (kako bi se spriječile deformacije i iskrivljenja nalik onima u drvu). U istom kamenolomu svojstva kamena mogu biti različita ovisno o sloju iz kojega se vadi, tj. o prisutnosti fosila, pukotina i dr. Za pojedine se namjene kamen obrađuje različitim tehnikama površinske obradbe (bosanje, štokanje, zrnčanje, brušenje, paljenje, poliranje), koje bitno mijenjaju njegovu teksturu. Oblaganje građevina plemenitim kamenim pločama i danas je obilježje reprezentativne arhitekture.
