Kalidon (grčki Καλυδών, Kalydṓn), antički grad na rijeci Euen (danas Evinos) u Etoliji, kraj današnjega Mesolongija. Rijetko se spominje u antici, no bio je već u dužem razdoblju propadanja kada je 29. pr. Kr. rimski car Oktavijan njegove stanovnike preselio u Nikopol (Νιϰόπολις, Nikópolis ili latinski Actia Nicopolis, kraj današnje Preveze). Lokalni kult Artemide Lafrije (grčki Λαφρία, Laphría: koja uzima) prenesen je u Ahaju, u današnji Patras, kao i kult Dioniza. Na prostoru grada pronađeni su ostatci kazališta, Artemidina hrama i omanjeg Apolonova hrama. Simbol grada bio je vepar s kojim je u vezi mit o kalidonskom vepru prema kojemu je kalidonski kralj Enej (Οἰνεύς, Oineús) propustio prinijeti žrtvu Artemidi kad je častio ostale olimpske bogove. Stoga ga je božica kaznila poslavši golemog vepra da terorizira okolicu grada. Enej je okupio slavne grčke ratnike, većinom buduće Argonaute, da pođu u lov pod vodstvom Meleagra, koji je na koncu ubio neman. Historiografska predaja usko je vezana uz mit: Pauzanija navodi da se gotovo raspadnuta veprova koža čuvala u Ateninu hramu u Tegeji i da je Oktavijan sa sobom odnio veprove zube, dok Prokopije iz Cezareje pripovijeda kako je Meleagrov nećak Diomed nakon dolaska na Apeninski poluotok osnovao nekoliko gradova, među kojima i Benevento, te caru poklonio spomenute zube. Motivi lova na kalidonskog vepra ili prikazi same zvijeri pojavljuju se u književnosti u djelima Homera (Ilijada), Kalimaha (Himna Artemidi), Ovidija (Metamorfoze) i Apolodora iz Atene (Knjižnica), kao i u likovnoj umjetnosti (François-vaza, reljefi, sarkofazi). Poslije se kao likovni motiv javljao na slikama (il Pinturicchio, Giulio Romano, Peter Paul Rubens, Nicolas Poussin, Johann Heinrich Füssli, Eugène Delacroix, Pablo Picasso). Kako u mitskoj priči posebno mjesto pripada Atalanti, Algernon Charles Swinburne poslužio se njime kao pozadinom tragedije Atalanta u Kalidonu.