Kaldeja (asirski Kaldū, Khaldū, babilonski Kasdu, hebr. Kašdim), antički naziv za jugoistočno područje Mezopotamije, odnosno zapadni dio nekadašnjega Sumera (glavni grad. Ur). Oko 1000. pr. Kr. naselili su je aramejski Kaldejci i ondje osnovali niz malih državica, koje su bile u stalnim borbama s Babiloncima i Asircima. God. 626. pr. Kr. kaldejski knez Nabopolasar zavladao je Babilonom i utemeljio Novobabilonsko Kraljevstvo, nazivano i Kaldejsko Kraljevstvo; tako se ime Kaldeja protegnulo na Babiloniju pa i Mezopotamiju. Nabopolasarov sin Nebukadnezar II. stvorio je od toga kraljevstva velesilu, koja je nakon njegove smrti propala i 539. pr. Kr. došla pod vlast Perzijanaca.
