Julijske Alpe, velika planinska skupina u južnim vapnenačkim Alpama u sjeverozapadnoj Sloveniji (manjim zapadnim dijelom u Italiji). Na sjeveru su Julijske Alpe ograničene dolinom Save Dolinke i Kanalskom dolinom, a na jugu dolinom Selške Sore i Bače; duge su 72 km, a široke 30 do 35 km. Na istočnom kraju središnjeg dijela uspinje se masiv Triglava s istoimenim najvišim vrhom (2864 m), a on je ujedno i najviši vrh Slovenije; ostale su visoke planine Škrlatica (2740 m), Veliki Mangart (2679 m), Jalovec (2645 m), Razor (2601 m), Visoki Kanin (2587 m), Prisojnik (2547 m) i dr.; u Italiji su najviši Montasio (2687 m) i Fuart (2047 m) – Julijske Alpe građene su pretežno od trijaskih vapnenaca i dolomita; najstarije naslage pripadaju gornjemu karbonu, a najmlađe pleistocenu. Za pleistocenskoga ledenoga doba najduži ledenjaci bili su Bohinjski (50 km) i Soški (više od 60 km); sačuvali su se Triglavski ledenjak (14 ha) i Kaninski ledenjak. Zbog pretežno vapnenačke građe razvio se krš, u kojem voda s površine ponire, pa se na podnožju javlja u jakim krškim izvorima (izvori Soče, Save Bohinjke, Nadiže i dr.). Klima je planinska (alpska) s mnogo ljetnih oborina (2000 do 3000 mm), koje se prema sjeveroistočnom rubu smanjuju (1600 do 2000 mm); snježna je granica na visini od 2600 do 2700 m. Zimska temperatura kreće se od –8,7 °C (Kredarica) do –0,8 °C (Bovec), ljetna (srpanj) od 6 do 19 °C; zimi i ljeti česte su inverzije temperature. Pod šumskim su pokrovom oko 2/3 površine Julijskih Alpa. Najprostranije su šume u istočnom dijelu, osobito na Jelovici, Mežaklji i Pokljuki. Gornja granica šume (većinom četinjača) pruža se oko Triglava i Velikoga Mangarta na 1800 m visine, a na južnom i zapadnom rubu na oko 1600 m. Na planinskim pašnjacima, koji se prostiru uglavnom ispod gornje granice šume, razvijeno je stočarstvo (pretežno uzgoj goveda). U sjevernom dijelu Julijskih Alpa ima nešto željezne rude, a u središnjem dijelu olova, cinka i boksita. Julijske Alpe gušće su naseljene u dolinama; dolinska dna leže najviše na sjeveru, u Podkorenskoj i Kanalskoj dolini (500 do 850 m), a najniže u dolini Soče (230 do 150 m). Na južnom rubu rijetka naselja dopiru do visine od 1240 m. Gradska su središta Bled (500 m apsolutne visine), Jesenice (585 m), Bovec (451 m), Kobarid (235 m), Tolmin (198 m) i Bohinjska Bistrica (509 m). Industrijska preradba drva koncentrirana je u Bledu, Bohinjskoj Bistrici, Škofjoj Loki i Podmelcu. Najjača slovenska metalurgija razvijena je u Jesenicama. Hidroenergija se iskorištava u istočnom rubnom dijelu, oko Jesenica, Zasipa, Mosta i Žirovnice, te u Bohinju na Savici. Za iskorištavanje hidroenergije najprikladniji su dijelovi riječnih tokova na vanjskom rubu visokoga gorja, koji se naglo spuštaju u doline ili kotline (Sava, Soča i dr.). U privredi Julijskih Alpa istaknuto mjesto zauzima ljetni i zimski turizam; izdvaja se Bled s istoimenim jezerom i Pokljukom (Zatrnik), Bohinjska Bistrica s Bohinjskim jezerom i Vogelom, Kranjska Gora, Planica, Kanin i Komna. Važne su željezničke pruge koje vode od Villacha (slovenski Beljak) preko Jesenica prema Ljubljani i od Jesenica preko Bleda prema Gorici i Trstu. U razgranatom cestovnom prometu ističe se pravac sjever–jug preko prijevoja Predel (1156 m). Cesta preko Vršiča (1611 m) ubraja se među najviše ceste u Sloveniji. U Julijskim Alpama nalazi se Triglavski narodni park (83 808 ha), jedini slovenski nacionalni park.
