Julijan iz Bala, bl. (Guliano da Valle, Zulian), franjevac (Castrum Vallis, danas Bale, potkraj XIII. st. – samostan sv. Mihovila kraj Bala, oko 1349). Potječe iz staroromanske ili furlanske obitelji Cesarel ili Cusaril (poslije Cesarello). Kao mladić pridružio se franjevcima i vjerojatno se školovao u njihovim samostanima u Istri, gdje je potom zaređen za svećenika. Djelovao je u nekoliko samostana, a većinu života proveo je u samostanu sv. Mihovila kraj Bala. Propovijedao je i ispovijedao po istarskim mjestima, te bio poznat kao miritelj zavađenih. Vjernici su ga za života smatrali svetim, odmah nakon smrti počeli su ga štovati, a u XVI. st. osnovana je bratovština koja se brinula za promicanje njegova štovanja. Još prije 1477. građani Bala izabrali su ga za svojega zaštitnika, papa Pio IV. posebnim breveom podijelio je vjernicima oprost za njegov dan, a papa Pio X. proglasio ga je 1910. blaženim. Obično se prikazuje s knjigom u jednoj i križem u drugoj ruci. Spomendan mu je 1., a blagdan 4. svibnja.
