Jordan [jɔ'rdan], Ernst Pascual, njemački teorijski fizičar (Hannover, 18. X. 1902 – Hamburg, 31. VII. 1980). Doktorirao je 1924. na Sveučilištu u Göttingenu. Radio je na sveučilištima u Hamburgu (1924–29. i 1953–71), Rostocku (1929–44) i Berlinu (1944–45). Kontroverzije je izazvalo njegovo članstvo u nacističkoj stranci, a nakon II. svjetskog rata bio je demokršćanski zastupnik u njemačkom parlamentu (1957–61). S Maxom Bornom i Wernerom Karlom Heisenbergom formulirao matričnu mehaniku i time postao jedan od utemeljitelja kvantne mehanike (1925). Neovisno o radovima Paula Adriena Mauricea Diraca 1926. objasnio je kvantnu teoriju na temelju teorije vjerojatnosti (danas Fermi-Diracova statistika). Razvio je algebru koja podržava kvantnu mehaniku i kvantnu teoriju polja (danas Jordanova algebra). Bavio se kvantnom elektrodinamikom, astrofizikom i općom teorijom relativnosti. Glavna djela: Elementarna kvantna mehanika (Elementare Quantenmechanik, 1930., koautor M. Born), Statistička mehanika temeljena na kvantnoj teoriji (Statistische Mechanik auf quantentheoretischer Grundlage, 1933), Ilustrativna kvantna teorija: uvod u modernu koncepciju kvantnih pojava (Anschauliche Quantentheorie: eine Einführung in die moderne Auffassung der Quantenerscheinungen, 1936), Podrijetlo zvijezda (Die Herkunft der Sterne, 1947), Gravitacija i svemir: osnove teorijske kozmologije (Schwerkraft und Weltall: Grundlagen der theoretischen Kosmologie, 1952).
