Jones [unz], William, engleski orijentalist i pravnik (London, 28. IX. 1746 – Calcutta, 27. IV. 1794). Bio 11 godina sudac vrhovnoga suda u Calcutti. Uz Henryja Thomasa Colebrookea prvi počeo istraživati indijske jezike. U Calcutti je osnovao učeno društvo Asiatic Society of Bengal (1784), u kojem je 1786. održao izlaganje, objavljeno 1788. u glasilu Asiatic Researches, koje je također on pokrenuo, o srodnostima oblika u latinskom, grčkom, gotskom i keltskom s onima u sanskrtu uz pretpostavku da su se svi ti jezici razvili iz zajedničkoga jezika pretka koji se nije očuvao. Time je utro put poredbenoj indoeuropskoj lingvistici. Objavio perzijsku gramatiku (1771), zatim prijevode iz predislamskoga arapskog pjesništva (Mu‘allaqāt, 1782), preveo Śakuntalu, Gītagovindu, jedan dio Veda i dr. Pisao je također o orijentalnoj književnosti, hinduističkom i islamskom zakonodavstvu itd.
