Jonas [jo:'nas], Hans, njemački filozof i teolog (Mönchengladbach, 10. V. 1903 – New York, 5. II. 1993). Emigrirao u Englesku 1933., zatim u Palestinu 1935. Predavao na sveučiliština u Jeruzalemu, Montrealu, Ottawi i New Yorku (od 1955). Jonasovo filozofiranje može se podijeliti u tri faze: u prvoj fazi bavio se kasnoantičkom, kasnožidovskom i ranokršćanskom gnozom; u drugoj fazi bavio se utemeljenjem filozofijske biologije, usmjerene na prevladavanje novovjekovnoga kartezijanskoga dualizma (duhovnoga i tjelesnoga) te na zasnivanje nove filozofije duha i filozofije organizma. U trećoj fazi bavio se utemeljenjem etike odgovornosti kao »etike za tehnološku civilizaciju«. Jonas polazi od tvrdnje o izmijenjenoj bîti ljudskoga djelovanja, suprotstavljajući se novovjekovnomu načelu znanstveno-tehnološke moći i marksističkomu načelu nade. On razvija etičku koncepciju koja se temelji na pojmovima dugoročne odgovornosti i budućnosti kao ključnim pojmovima za orijentiranje u novoj situaciji čovječanstva. Glavna djela: Augustin i Pavlov problem slobode (Augustin und das Paulinische Freiheitsproblem, 1930), Gnoza i duh kasne antike (Gnosis und spätantiker Geist, I–II, 1934–54), Gnostička religija (The Gnostic Religion, 1958), Između ništa i vječnosti (Zwischen Nichts und Ewigkeit, 1963), Fenomen života (The Phenomenon of Life, 1963), Načelo odgovornosti (Das Prinzip der Verantwortung, 1979), Tehnika, medicina i etika (Technik, Medizin und Ethik, 1985).
