jezgra, stanična (lat. nucleus, grč. ϰάρυον), organel promjera oko 5 μm, tipičan za eukariotske stanice. Ovojnicom je odvojena od citoplazme i u njoj je pohranjena nasljedna tvar stanice. Jezgrina se ovojnica sastoji od vanjske i unutarnje membrane. Vanj. membrana izravan je nastavak membrana endoplazmatskoga retikuluma i na njoj se nalaze ribosomi. Prostor između membrana ovojnice, tzv. perinuklearni prostor, povezan je s lumenom endoplazmatskoga retikuluma. Na jezgrinoj se ovojnici nalaze pore koje omogućuju skladnu komunikaciju između jezgre i citoplazme. Pore su okružene proteinskim prstenom (anulus), a on je odgovoran za kontrolirani promet molekula. Tijekom jezgrine diobe njezina se ovojnica razgradi, a potom se oko dviju jezgara kćeri izgradi nova ovojnica. Jezgra je najčešće okrugla ili ovalna, ali može biti i ameboidna, os. u nekim metabolički vrlo aktivnim stanicama, primjerice žljezdanima ili tumorskima.
Tvar koja se nalazi unutar jezgrine ovojnice intenzivno se boji karminom i nekim bazičnim bojama pa je nazvana kromatin. Njega tvore molekule DNA, RNA i proteini. Po biokemijskom sastavu kromatin je sličan kromosomima, koji su njegov drugi pojavni oblik. Naziv kromatin primjenjuje se onda kada su kromosomi vrlo tanki pa se ne mogu jasno uočiti svjetlosnim mikroskopom.
Razlikuju se tri funkcionalna stadija jezgre: 1. jezgra u diobi (mitoza ili mejoza), 2. jezgra u interfazi, tj. između dviju uzastopnih mitoza, i 3. radna jezgra u stanicama koje se ne dijele, već obavljaju neku funkciju. Jezgra u interfazi i radna jezgra izgledom su slične, ali se razlikuju po aktivnosti. Tijekom interfaze nasljedna se tvar (DNA) udvostručuje. Dva se komplementarna lanca molekule DNA razdvoje, pa svaki od njih služi kao kalup za sintezu novoga lanca. Tako od jedne dvolančane molekule nastaju dvije. Svaka od njih ima također dva lanca, i to jedan stari i jedan novi. Takav način udvostručenja DNA naziva se semikonzervativnim. Tijekom jezgrine diobe kromosomi se skraćuju i zadebljaju te poprimaju oblik štapićastih tjelešaca. (→ kromosomi)
Genetička aktivnost radne jezgre očituje se u sintezi proteina. Različite stanice sintetiziraju različite proteine. Redoslijed aminokiselina u proteinu određen je redoslijedom nukleotida u odgovarajućem genu. Gen je jedinica nasljeđivanja, dio molekule DNA koji sadrži zapis o redoslijedu aminokiselina u proteinu ili o redoslijedu građevnih jedinica (nukleotida) u molekuli RNA. Prvi korak u ostvarenju nasljedne upute, koja je zapisana u genima, zbiva se u jezgri. Ondje se genetički zapis najprije prepisuje na manju molekulu – glasničku RNA (engl. messenger RNA, mRNA). U jezgri se prvotno sintetizirana glasnička RNA još mijenja, i to tako da se neki njezini dijelovi izrezuju, a preostali spajaju u zrelu molekulu, koja kroz pore na jezgrinoj ovojnici izlazi u citoplazmu, gdje se sintetiziraju proteini. Taj se korak naziva prevođenje ili translacija.
U jezgri se opaža jedno ili dva tjelešca, koja jače lome svjetlost, a nazivaju se jezgrice. Jezgrica ili nukleolus nije omeđena membranom, to je područje gdje se nalaze višestruke kopije gena za ribosomsku RNA (rRNA). U jezgrici se iz ribosomske RNA i proteina koji dolaze iz citoplazme izgrađuju podjedinice ribosoma.
