Jelić, Jordan, hrvatski pjesnik, prevoditelj i sociolog (Šibenik, 25. II. 1942 – Zagreb, 30. III. 2012). Diplomirao filozofiju i komparativnu književnost 1965. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, doktorirao 1983. na Fakultetu za sociologiju, političke znanosti i novinarstvo u Ljubljani. Bavio se pitanjima kulturnog razvoja, identiteta i latinskoameričkim socioantropološkim temama. Pisao je liriku, pretežito s dalmatinskim i južnoameričkim motivima, ostvarujući komunikativne, kristalične stihove, ali i hermetičan, mitološki govor (Kiša u okusu očiju, 1964; Što bijaše biti, 1971; La madrugada, 1971; Mexicana, 1986; Cvijet i pjesma, 1996; Iris, 2000. i dr.). Objavio je studije Meksiko (1981), Kuba (1983), Jednodimenzionalna antropologija (1988), Identitet (1999), Meksički Indijanci Otomi (2000), Oglede iz latinskoameričke književnosti (2003) i dr. te sastavio antologije suvremenoga kubanskoga, meksičkog i španjolskog pjesništva. Prevodio je sa španjolskoga djela F. Garcíje Lorce, R. Albertija, P. Nerude, J. L. Borgesa, O. Paza i dr.
