Jeffers [e'fəɹz], Robinson, američki pjesnik (Pittsburgh, 10. I. 1887 – Carmel, California, 20. I. 1962). Sin protestantskoga svećenika, s obitelji je mnogo putovao po Europi i stekao raznoliko obrazovanje: od švicarskih i njemačkih škola pa do studija u Los Angelesu i Seattleu. Hoteći nasljedovati ono bitno od same ideje Amerike i antičkih, europskih vrlina, Jeffers se našao osamljen između whitmanovske retorike i masovne stvarnosti industrijskoga kapitalizma, uvjeren da je baštinik izvorno američkog, individualističkoga sna. Bit je njegova pjesništva nemilosrdan odnos čovjeka i prirodnih elemenata, shvaćanje iskonskoga neprijateljstva između hladnoga svemira i ljudske naravi. U takvu odnosu čovjekov je svijet apsurdan. U tom smislu, Jeffers piše neizvodive drame u stihovima po antičkom uzoru te niz zgusnutih, posve suvremenih lirskih pjesama o čovjeku, ratu, prirodi i živim bićima u njoj. Zapostavljen pod udarom modernističkih shvaćanja kao neuvjerljiv retoričar, Jeffers je nakon II. svjetskog rata naišao na karizmatičan prijam u komunističkim zemljama istočne Europe: Cz. Milosz i J. Brodsky priznali su mu svoj veliki dug. U kraćim, zgusnutijim lirskim sastavcima, Jeffers neprijeporno pripada među velike američke pjesnike. Djela: Ploske i jabuke (Flagons and Apples, 1912), Kalifornijci (Californians, 1916), Pastuh šarac (Roan Stallion, 1925), Daj svoje srce sokolovima (Give Your Heart to the Hawks, 1933), Ravnodnevica (Solstice, 1935), Izabrane pjesme (Selected Poetry, 1938), Medeja (Medea, adaptacija Euripidove drame, 1946) i drugo.
