Jaurès [žoʀε's], Jean, francuski političar, povjesničar i filozof (Castres, departman Tarn, 3. IX. 1859 – Pariz, 31. VII. 1914). Završio filozofiju na École normale supérieure 1881. Radio kao profesor filozofije u Albiju, a zatim na Sveučilištu u Toulouseu (1883–85., 1889–93), gdje je doktorirao filozofiju (1891). Bio zastupnik u francuskom parlamentu (1885–89., 1893–98., 1902–14). Jedan od vođa francuskih socijalista i II. internacionale. Godine 1902. suosnivač Francuske socijalističke stranke, suosnivač i urednik (1904–14) novina L’Humanité, koje su poslije postale glasilo CK KP Francuske. Vjerovao je da će se kapitalističko društvo mirnim putem preobraziti u socijalističko. Zagovarao suradnju s građanskim strankama. Pozivao je na smirenje napetosti između Francuske i Njemačke preko socijalističkih stranaka obiju zemalja, predvodio je antimilitarističku i antiratnu kampanju (1913). Ubio ga je francuski nacionalistički fanatik. Djela: O zbilji osjetilnog svijeta (De la réalité du monde sensible, 1891), Socijalistička povijest Francuske revolucije (Historie socialiste de la Révolution française, I–VIII, 1901–07), Francusko-njemački rat 1870–1871 (La Guerre franco-allemande 1870–1871, 1908) i Nova vojska (L’Armée nouvelle, 1910).
