Janković, Julije, hrvatski povjesničar i arhivist (Varaždin, 9. IV. 1856 – Varaždin, 19. I. 1919). Studirao je u Beču i Zagrebu. Bio je gimnazijski profesor u Osijeku, Zagrebu, Rijeci te od 1886. do umirovljenja 1913. u Varaždinu. Bio je protivnik germanizacije i madžarizacije te jedan od utemeljitelja prvoga varaždinskoga hrvatskog pjevačkog društva »Vila«. Kao odličan poznavatelj paleografije i diplomatike sređivao je građu u varaždinskome gradskom i županijskom arhivu te na temelju nje napisao niz studija i članaka. Proučavao je povijest sjeverozapadne Hrvatske, osobito varaždinske cehove, seljačku bunu oko Križevaca i u Varaždinskom generalatu 1755., Čazmanski kaptol i dr. Glavno djelo: Pabirci po povijesti Županije varaždinske (1898).
