jakobinci (franc. Jacobins [žakɔb']), radikalna politička skupina u doba Francuske revolucije; politički klub osnovan u svibnju 1789. u Versaillesu za zasjedanja Općih staleža; po organizatorima, zastupnicima Trećega staleža iz Bretanje (grof Jean Denis Lanjuinais i Isaac René Guy Le Chapelier), nazivan je i Bretonski klub. Nakon prelaska Ustavotvorne skupštine u Pariz (u listopadu 1789) članovi kluba počeli su se sastajati u dominikanskome samostanu sv. Jakoba u ulici Saint-Honoré (jakobincima su u Francuskoj zvali dominikance, jer se prvi njihov samostan u Parizu nalazio u ulici Saint-Jacques). Od 1790. službeni je naziv kluba bio Société des amis de la constitution séant aux Jacobins (Društvo prijatelja ustava, koji zasjedaju kod jakobinaca). Uz zastupnike Općih staleža u klub su se ubrzo uključili i drugi predstavnici građanskih staleža, pa i liberalni aristokrati. Za razliku od mnogo demokratičnijega kluba kordeljera (Cordeliers), klub jakobinaca obuhvaćao je u prvoj fazi konstitucionalne monarhiste različitih uvjerenja, od H. G. R. Mirabeaua, M. J. La Fayettea, C. M. de Talleyrand-Périgorda i E. J. Sieyèsa do A. Barnavea, Jérômea Pétiona de Villeneuvea i M. Robespierrea. Od listopada 1791. sjednicama kluba, osim članova, mogli su kao publika pribivati i predstavnici sitnoga građanstva i sankiloti. Utjecaj jakobinaca rastao je u cijeloj zemlji, pa je već 1791. bilo više od 400 narodnih društava povezanih s jakobincima, a 1793. bilo ih je gotovo 2000. U srpnju 1791., nakon kraljeva pokušaja bijega, odvojili su se glavni zagovornici ustavne monarhije, koji su osnovali zaseban klub fejana (Feuillants), a jakobinski klub postao je središtem republikanaca. Nakon ukidanja monarhije, u rujnu 1792., klub je promijenio naziv u Société des Jacobins, amis de la liberté et de l’égalité (Društvo jakobinaca, prijatelja slobode i jednakosti). Jakobinci su dobili većinu u novoizabranoj skupštini (Konventu) i odmah je započeo sukob umjerenijih (žirondinaca) i radikalnijih (montanjara) pod Robespierreovim vodstvom. Nakon udara protiv žirondinaca, započela je jakobinska diktatura (lipanj 1793 – srpanj 1794), progoni političkih protivnika, lijevih ekstremista (»bijesnih« i Héberta) te G. J. Dantona, C. Desmoulinsa i »pomirljivih«. Prevrat 9. thermidora (27. VII. 1794) značio je kraj jakobinske diktature i pogibiju jakobinskih vođa: Robespierrea, L. A. de Saint-Justa, Georgesa Couthona i dr. Dana 11. XI. 1794., dekretom thermidorskoga Konventa, klub jakobinaca bio je zatvoren. Posljednji pokušaj reorganizacije jakobinaca učinjen je u srpnju 1799., kada je klub obnovljen pod imenom Réunion des amis de l’égalité et de la liberté (Unija prijatelja jednakosti i slobode), ali ga je vlada Direktorija nakon mjesec dana postojanja zatvorila. – Jakobinac, u XIX. st. pogrdno ime kojim su europski konzervativni krugovi nazivali revolucionarne demokrate.
