Jagustić (Jaguštić), Pavao, hrvatski povjesničar (?, 1578 – Zagreb, 4. IV. 1619). Studirao u Beču. Položivši svećeničke zavjete, obnašao službu župnika u Krapini. Potom odlazi u Beč i Prag, gdje djeluje kao odgajatelj princa Julija, nezakonitoga sina cara Rudolfa II. God. 1604. imenovan je zagrebačkim kanonikom, a 1607. rektorom Hrvatskoga kolegija u Bologni. Tada je, vjerojatno na nekom od talijanskih sveučilišta, stekao naslov doktora obaju prava. God. 1608. papa Pavao V. imenovao ga je apostolskim protonotarom; 1612. postao kanonik-lektor zagrebačkoga Kaptola, a 1615. bio je imenovan prisjednikom Banskoga stola. God. 1615. i 1617. bio je zastupnik u zajedničkome ugarsko-hrvatskom saboru. Proučavao hrvatsku crkvenu povijest. Većina njegovih rukopisa danas je izgubljena. Autor Kronologije presvijetlog ilirsko-ugarskoga kolegija osnovanog u Bologni koja prikazuje sveobuhvatnu i sažetu ubilježbu stvari vrijednih pamćenja od godine 1553. po prečasnoj gospodi rektorima (Chronologia Illustris Collegii Illyro-Hungarici Bononiae fundati ab A. 1553. per Reverendissimos dominos Rectores compendiose ac brevi calamo rerum memorabilium notitiam exhibens), kojoj je opisao događaje u Hrvatskom kolegiju od 1604. do 1611., a osvrnuo se i na tadašnje političke prilike u Hrvatskoj i Ugarskoj.
