Jacopone da Todi [jakopo:'ne ~ tɔ:'di] (Iacopone da Todi, pravo ime Jacopo de’ Benedetti), talijanski pjesnik (Todi, oko 1236 – Collazzone, 25. XII. 1306). Podrijetlom iz plemićke, gvelfske obitelji; u mladosti pravnik. Proživjevši vjersku krizu 1268. nakon ženine smrti, živio 10 godina u pokori. Stupio je 1278. u red Male braće. Bio je protivnik pape Bonifacija VIII., koji ga je 1298. utamničio i izopćio; oslobodio ga je papa Benedikt XI. 1303., nakon čega se povukao u samostan. Zasigurno je autor 93 Laude na pučkome jeziku. Među njima se autentičnim izrazom općeljudske boli ističe njegovo remek-djelo, jedina dijalogizirana lauda Rajska Gospa (Donna de Paradiso) ili Gospin plač (Pianto della Madonna), koja je najavila buduća crkvena prikazanja. U njegovu pjesništvu silovita izričaja i ritmičke napetosti izmjenjuju se mističko-asketski zanosi s grubim realističkim pojedinostima, slavljenje patnje s osuđivanjem poroka, razmatranje Božje ljubavi sa satiričkim oštricama protiv pape. Pripisuje mu se i latinska tužaljka Stabat Mater te neka druga djela. Po svojoj izvornoj i vrlo ekspresivnoj poeziji jedna je od najznačajnijih osobnosti talijanskog XIII. st.