Iveković, Hrvoje, hrvatski kemičar (Zagreb, 9. V. 1901 – Zagreb, 13. XII. 1991). Studirao kemiju u Brnu te u Zagrebu, gdje je diplomirao (1924) i doktorirao (1930). Boravio na poslijediplomskome studiju u Berlinu (1929–33). Bio je predstojnik Laboratorijskog odsjeka Higijenskoga zavoda u Zagrebu (1927–41). Od rujna 1943. do kraja II. svjetskog rata u Odjelu za zdravstvo ZAVNOH-a. Redoviti profesor opće i anorganske kemije (1945–70) Farmaceutsko-biokemijskoga fakulteta u Zagrebu, u tri mandata i dekan. Od 1954. do 1956. rektor Sveučilišta u Zagrebu. Od 1959. redoviti član JAZU (1967–72. i član Predsjedništva). Područje njegova znanstvenoga rada bila je kemija voda i kemija aluminija i njegovih spojeva. Ispitivao je pitke i termalne vode Hrvatske, bavio se desalinizacijom morske vode i dobivanjem pitke iz bočate vode, proučavao podzemne vode Zagreba. Studirao je kemizam i tehnologiju dobivanja aluminija iz boksita. Razvio je izvorni postupak ekstrakcije aluminija i nekih rijetkih metala iz boksita acetilacetonom. Bio je predsjednik Hrvatskoga kemijskog društva (1962–64) i Matice hrvatske (1968–70). Dobitnik je Nagrade za životno djelo (1976).
