Ivanić-Grad, grad u zapadnoj Moslavini, 42 km jugoistočno od Zagreba; 8452 st. (2021). Leži na lijevoj obali rijeke Lonje, na 103 m apsolutne visine, uz posavsku autocestu i željezničku prugu Zagreb–Vinkovci. Župna crkva sv. Petra iz 1831., gradska vijećnica iz 1889; radiopostaja. Petrokemijska industrija (ukapljeni naftni plinovi, benzin), proizvodnja kemijskih i metalnih proizvoda, baterija i svjetiljki, bučinog ulja i dr.; staklenici (uzgoj cvijeća); voćarstvo (plantaža jabuka). Prirodno lječilište »Naftalan«. U okolici ležišta nafte (Žutica) i prirodnoga plina. – Srednjovjekovno naselje, utvrda i sjedište velikoga feudalnog posjeda zagrebačkih biskupa u Dubravskoj, a potom u Ivanečkoj županiji od 1246. do 1579. Prvi se put spominje 1246. kao selo (villa Iwanch), 1288. kao slobodno naselje (libera villa de Iwanch) i sjedište istoimene županije (comitatus de Iwanch) te 1335. kao biskupska utvrda. Godine 1404. zagrebački biskup Eberhard Alben i 1405. hrvatsko-ugarski kralj Sigismund Luksemburgovac potvrdili su Ivanić-Gradu gradske povlastice. Zbog osmanske opasnosti naselje se utvrđivalo, a mjesto stare biskupske, izgradila se od 1552. do 1606. nova pravokutna bastionska utvrda. Od 1579. do 1871. bio je u sastavu Vojne krajine kao sjedište kapetanije Varaždinskoga generalata. Godine 1767. postao je slobodna vojna, a 1871. samostalna gradska općina. Od 1881. do 1918. bio je u sastavu Bjelovarsko-križevačke županije. Utvrda u Ivanić-Gradu bila je porušena u razdoblju od 1827. do 1837.
