struka(e): glazba
Ivančić, Amando
skladatelj vjerojatno gradišćanskohrvatskoga podrijetla
Rođen(a): ?, oko 1730.
Umr(la)o: ?, oko 1790.
ilustracija
IVANČIĆ, Amando, naslovna stranica Simfonije u C-duru, Zagreb, Državni arhiv

Ivančić, Amando (Ivanschitz, Ivanschisch, Ivanschiz), skladatelj vjerojatno gradišćanskohrvatskoga podrijetla (?, oko 1730?, oko 1790). Redovnik pavlin (do 1786). Boravio je u Bečkome Novome Mjestu te u samostanu Maria Trost kraj Graza. Sačuvano je oko stotinu njegovih skladbi, među kojima prevladavaju sakralna djela: mise (21), oratoriji (7), litanije (19), moteti, ofertoriji i dr. te do sada pronađene 22 simfonije i komorna glazba za dva solistička instrumenta i bas. U Ivančićevoj crkvenoj glazbi očituje se utjecaj talijanske opere, instrumentacija je jednostavna, ugl. pisana za tri dionice, a melodika je često bliska jednostavnomu, pastoralnom ugođaju. Simfonije su trostavačne i četverostavačne, pisane za gudački ansambl, kojemu povremeno dodaje puhaća glazbala (obično barokne trublje ili rogove). Pripadaju pretklasičnom i galantnomu stilu s naznakama sonatne forme u prvom, a katkad i u posljednjem stavku, pa se odlikuju melodikom bliskom folkloru.

Citiranje:

Ivančić, Amando. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 13.12.2025. <https://enciklopedija.hr/clanak/ivancic-amando>.