Ivakić, Joza, hrvatski književnik i redatelj (Vinkovci, 18. III. 1879 – Zagreb, 6. VIII. 1932). Studij klasične filologije i slavistike završio u Zagrebu 1901. Radio je kao profesor u Zemunu, Zagrebu, Bjelovaru, Karlovcu, Vinkovcima, Sušaku i Osijeku, bio je dramaturg u osječkome (1915–17) i zagrebačkome HNK-u (od 1920), potom lektor i nastavnik u Državnoj glumačkoj školi. Također se bavio glumom i kazališnom režijom; postavio je na pozornicu tridesetak djela. Za Foto-filmski laboratorij Škole narodnoga zdravlja napisao je i režirao obrazovne igrane filmove Birtija (1929) i Grješnice: Macina i Ankina sudbina (1930). Uređivao je časopise Omladina i Savremenik. U pripovijetkama, sabranima u knjigama Iz našeg sokaka (1905), Selo i varoš (1912), Knjiga od žena i od ljubavi (1914) i dr., slijedeći pripovjednu nit neobičnih ljubavi, s mnogo životnih pojedinosti i dobronamjerna humora majstorski je ocrtao slavonsku svakodnevicu. Suvremenu tematiku obrađivao je i u manje uspjelu romanu Kapelan (1919). U isti ambijent smjestio je i radnju pučkih igrokaza Inoče (1919) i Majstorica Ruža (1924) te političkih humorističkih lakrdija Pouzdani sastanak (1922) i Vrzino kolo (1931). Kritičke tekstove o kazalištu i književnosti objavljivao je ponajviše u Savremeniku i Narodnim novinama 1907–32.
