istočnoindijske kompanije, povlaštena trgovačka društva koja su tijekom XVII. i XVIII. st. osnivana u više europskih zemalja (Engleska, Nizozemska, Francuska, Španjolska, Danska, Škotska, Austrija, Švedska) radi razvoja trgovine s Indijom, Malajskim otocima, Japanom i sa zemljama istočno od Rta dobre nade i zapadno od Magellanova prolaza. S obzirom na specifičnosti te trgovine (velika ulaganja, visoki rizik i dr.), društva su imala posebna prava, veća od uobičajenih trgovačkih povlastica. Mogla su imati vlastitu vojsku, voditi rat i sklapati mir, graditi utvrde, kovati novac, uspostavljati upravnu, sudsku i zakonodavnu vlast nad pojedinim područjima, bila su preteče uspostave kolonijalnih uprava europskih zemalja. Najznačajnije među njima bile su engleska i nizozemska Istočnoindijska kompanija, a neko im je vrijeme snažan suparnik bila i francuska Istočnoindijska kompanija. Engleska Istočnoindijska kompanija osnovana je poveljom kraljice Elizabete 1600; ubrzo je uspostavila trajne trgovačke baze u Banthamu na Javi (1602) i Suratu u Indiji (1612), a poslije i u unutrašnjosti Indije te u Bengalskome zaljevu. God. 1602. u Nizozemskoj je poveljom Općih staleža osnovana Ujedinjena istočnoindijska kompanija za trgovinu između Magellanova prolaza i Rta dobre nade. Sjedište je kompanije bilo u Bataviji na Javi. Tijekom cijeloga se XVII. st. između tih dviju kompanija vodila borba za prevlast u trgovini. Nizozemci su potisnuli Engleze s Molučkih otoka i iz Malajskog arhipelaga, a Portugalce s Cejlona i osnovali stalne baze u Bengalskom i Perzijskom zaljevu te na Tajlandu. Imali su monopol u trgovini s Japanom, Malajskim otocima, Cejlonom i Indonezijom, a Englezi su se ograničili na trgovinu s Indijom. Potkraj XVII. st. zbog sve oštrije konkurencije, porasta troškova i pogrješaka u upravljanju moć nizozemske Istočnoindijske kompanije počela je slabjeti. Rasformirana je 1799., a njezini su posjedi postali dio nizozemskoga kolonijalnog carstva. U Engleskoj su se pojavili protivnici monopola engleske Istočnoindijske kompanije, posebice među liberalima i financijskim krugovima, pa je osnovano suparničko društvo. God. 1708. društva su se ujedinila u Ujedinjenu kompaniju engleskih trgovaca za trgovinu s Istočnom Indijom. God. 1784. uspostavljen je državni nadzor nad strukturom vlasti u Indiji, a sve su snažniji bili i zahtjevi za slobodnom trgovinom. Monopol na trgovinu s Indijom ukinut je 1813., trgovina s Kinom otvorena je 1833., a britanska se trgovina počela širiti i na druga područja. Kompanija je tako postupno gubila i politički i trgovački utjecaj. Nakon indijskog ustanka 1857., njezina imovina i posjedi došli su 1858. pod upravu engleske krune, a 1873. i formalno je prestala postojati. U međuvremenu su nestale i druge istočnoindijske kompanije, što je označilo kraj jedne specifične faze europske kolonijalne ekspanzije.
