Ismail Kemal Bey [~ bej], albanski državnik (Vlorë, 16. I. 1844 – Perugia, 24. I. 1919). Potomak ugledne albanske plemićke obitelji. Visoki državni dužnosnik u Osmanskome Carstvu do 1900., kada je zbog gajenja liberalnih svjetonazora izbjegao u Europu. Nakon povratka, sudjelovao je 1909. u pobuni protiv mladoturskoga režima. Iste je godine osnovao liberalnu stranku Ahrar. Bio je jedan od vođa albanskog pokreta za neovisnost. Pod njegovim je vodstvom skupina albanskih zastupnika u osmanskom parlamentu 1911. pokrenula raspravu o pravu Albanaca na političku i kulturnu autonomiju. Za I. balkanskoga rata bio jedan od organizatora ustanak Albanaca protiv Osmanskoga Carstva, 28. XI. 1912. proglasio neovisnost Albanije i postao njezinim prvim predsjednikom i premijerom (do 1914). Nakon povlačenja iz političkog života živo u Parizu, napisao je Memoare Ismaila Kemal Beya (Memoirs of Ismail Kemal Bey, 1920), važan izvor za proučavanje osmanske povijesti druge polovice XIX. i početka XX. stoljeća.
