Ishiguro [išigu'rəu], Kazuo, engleski pisac japanskoga podrijetla (Nagasaki, 8. XI. 1954). Kao dječak se s obitelji iz Japana 1960. preselio u Veliku Britaniju. Engleski jezik i književnost te filozofiju diplomirao je u Kentu (University of Kent at Canterbury), kreativno pisanje magistrirao u Norwichu (University of East Anglia). U svojim pripovjednim djelima postmodernog književnog senzibiliteta, pisanima neposrednim, jasnim jezikom i profinjenim, jednostavnim stilom, isprepleće teme nostalgičnih sjećanja, samoobmana, propuštenih šansi i izgubljenih života s motivima posljedica povijesnih događaja, oblikujući pojedinačne ljudske sudbine. Te su značajke zamjetne već u prvome romanu Blijed obris brežuljaka (A Pale View of Hills, 1982), o sjećanjima japanske udovice na svoj život u Engleskoj i samoubojstvo kćeri. Radnja je sljedećega romana Umjetnik plutajućega svijeta (An Artist of the Floating World, 1986), o ostarjelu japanskom umjetniku koji potkraj života propituje svoj odnos prema umjetnosti i vlasti, smještena u poslijeratni Japan prožet zapadnjačkim utjecajima. U najčitanijem i najpopularnijem romanu Na kraju dana (The Remains of the Day, 1989; Bookerova nagrada; film u režiji Jamesa Ivoryja 1993), kroz pripovijest, ispripovijedanu u prvome licu, o engleskome batleru koji svoju životnu službu i neupitnu lojalnost na kraju razotkriva kao zabludu i uzaludnu žrtvu, spaja japansko i zapadnjačko shvaćanje poslušnoga služenja s njegovom kritikom. Odmak od tradicionalnoga pripovijedanja u ranijim ostvarenjima predstavlja složeni moderni roman Bez utjehe (The Unconsoled, 1995), u kojem se poigrava odnosima fikcije i zbilje, sna i jave, prošloga i budućega, dok u slabije uspjelome djelu Kad smo bili siročad (When We Were Orphans, 2000) propituje mogućnosti kriminalističkoga romana. Iznimno je ostvarenje distopijski roman Nikad me ne ostavljaj (Never Let Me Go, 2005; film u režiji Marka Romaneka 2010), pripovijest o trima ljudskim klonovima i posljedicama njihova kloniranja. Ostala djela: zbirka pripovijedaka Nokturna: pet priča o glazbi i sutonu (Nocturnes: Five Stories of Music and Nightfall, 2009), roman Pokopani div (The Buried Giant, 2015). Piše i filmske scenarije te stihove na jazz-glazbu. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 2017.
