struka(e): indijska književnost
Iqbāl, Muḥammad
indijski muslimanski pjesnik i filozof
Rođen(a): Siālkot, Punjab, 9. XI. 1877.
Umr(la)o: Lahore, 21. IV. 1938.

Iqbāl [iqba:'l], Muḥammad, indijski muslimanski pjesnik i filozof (Siālkot, Punjab, 9. XI. 1877Lahore, 21. IV. 1938). Studirao u Lahoreu, Cambridgeu, Münchenu i Londonu. Pisao je na perzijskome i urdskome jeziku. U svojem ranom perzijskom pjesništvu (1915., 1918) isticao je duhovnu veličinu islama, posebice vrijednosti zatomljena jastva u islamskoj mistici; pisao i ljubavnu poeziju (gazela), a remek-djelom se smatra misaona Pjesma vječnosti (Ǧāvīd-nāma, 1932). Njegova snažno religijski nadahnuta urdska lirika Gabrijelovo krilo (Bāl-e Ǧibrīl, 1935), Mojsijev zamah (Ẓarb-e kalīm, 1937) i drugo učinila ga je najistaknutijim urdskim pjesnikom XX. stoljeća. Filozofska stajališta izložio je u nizu predavanja (1928–29), što su objavljena kao Obnova vjerske misli u islamu (The Reconstruction of Religious Thought in Islam, 1930., drugo dopunjeno izdanje 1934). Bio je aktivist indijske Muslimanske lige: prvi je iznio ideju o potrebi posebne države za indijske muslimane pa se smatra duhovnim ocem današnjega Pakistana.

Citiranje:

Iqbāl, Muḥammad. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 15.6.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/iqbal-muhammad>.