interludij (srednjovjekovni latinski interludium: međuigra).
1. U glazbi, instrumentalni odlomak koji se umeće u vokalna ili glazbeno-scenska djela. U crkvenim skladbama (himnima, psalmima) orguljski interludij povezuje pjevane stihove i strofe, u solo popijevkama glasovirski interludij obično komentira pjevani tekst, a u operama orkestralni interludij, koji se katkad naziva i intermeco, stvara ugođaj između scena ili činova.
2. U književnosti, kratak komad predstavljen između činova neke veće drame ili u stankama kakve gozbe. U doba renesanse u francuskoj drami dobio naziv entremets (međujelo), dok se u Italiji razvio kao intermedij.
