interferoni (engl. interferon, prema interfere: umiješati se), skupina peptida s antivirusnim i imunoregulacijskim djelovanjem. Opisane su tri vrste interferona: α (leukocitni), β (fibroblastni) i γ (imuni). Sve tri vrste djeluju antivirusno, a interferon γ ima i imunoregulacijske učinke. Podražaj za proizvodnju interferona najčešće su virusi, ali to mogu biti i drugi čimbenici (npr. bakterije i njihovi proizvodi te drugi unutarstanični paraziti). Svoj antivirusni učinak i. postižu posredno: pošto se oslobode iz zaraženih stanica, vežu se s receptorima na susjednim nezaraženim stanicama i u njima aktiviraju različite enzime, koji razgrađuju virusnu RNA i koče sintezu bjelančevina. Time se djelotvorno sprječava replikacija virusa, pa stanica postaje otporna na virusnu infekciju. Interferoni α i β povećavaju sposobnost drugih stanica, posebice prirodnoubilačkih stanica (NK-stanica, engl. natural killler), u uništavanju stanica zaraženih virusima. Imunoregulacijska funkcija interferona γ očituje se u privlačenju makrofaga i snažnoj stimulaciji njihove fagocitne sposobnosti te u poticanju podvrste limfocita T (TH1) koja sudjeluje u protuvirusnoj obrani. Interferoni imaju i antiproliferacijski učinak, što se očituje usporavanjem rasta mnogih stanica, uključujući i tumorske. Interferoni se primjenjuju pri liječenju različitih bolesti: hepatitisa C i B te nekih oblika leukemija (interferon α), multiple skleroze (interferon β) te nekih vrsta zloćudnih tumora (interferoni α i γ).
