insekticidi (insekt + -cid) (entomocidi), sredstva za uništavanje kukaca. Primjenjuju se protiv kukaca koji prenose biljne ili zarazne bolesti, protiv kukaca koji su nametnici na čovjeku i životinjama te radi zaštite prostorija, različitih proizvoda i materijala. Prema načinu djelovanja na kukce razlikuju se: kontaktni (usmrćuju dodirom), probavni i dišni insekticidi. Primjenjuju se na različite načine, npr. zaprašivanjem i štrcanjem (aerosoli), fumigacijom (isparavanjem kemikalija s otrovnim parama) ili stavljanjem na hranu kukaca. Stariji insekticidi najčešće djeluju kao probavni, a djelotvorni su protiv kukaca s usnim organima za grizenje (npr. gusjenice, kornjaši, skakavci). Po sastavu su anorganski spojevi arsena, bakra, fluora. S vremenom su zamijenjeni sintetskim organskim insekticidima, manje opasnima za ljude i druge sisavce. Kontaktni insekticidi prodiru kroz kožu nametnika i koriste se protiv člankonožaca, npr. biljnih uši. Dijele se na prirodne i sintetične organske insekticide. Prirodni organski ili bioinsekticidi, biljnog su podrijetla kao npr. nikotin, anabazin, piretrin, veratrin, rotenon. Sastoje se od biljnih ekstrakata, kratkog su djelovanja jer se brzo razgrade, pa se za produljenu zaštitu zamjenjuju sintetskima. Sintetski kontaktni insekticidi glavni su izbor za zaštitu od kukaca. Brzo prodiru u njih i otrovni su za cijeli niz vrsta. Glavne su skupine klorirani ugljikovodici, organski fosfati i karbamati. Klorirani ugljikovodici počeli su se proizvoditi s otkrićem DDT-a (1939). To su: lindan, klorobenzilat, metoksiklor i ciklodieni poput aldrina, dieldrina, klordana, heptaklora i endrina. Danas ih je vrlo malo u upotrebi. Njihovo je djelovanje dugo i osniva se na poremećaju živčanoga sustava. Organofosfatni insekticidi najveća su i najsvestranija skupina insekticida. Puno su otrovniji od kloriranih ugljikovodika. Ubijaju kukce blokirajući enzim kolinesterazu (→ acetilkolin), što izaziva paralizu voljnih mišića. U širokoj su upotrebi iz te skupine paration i malation. Ostali su diazinon, naled, metil paration i diklorvos. Posebno su djelotvorni protiv kukaca koji sišu sokove, npr. ušenaca. Prskaju se po lišću ili dodaju u tlo u otopini koju upija korijenje. Brzo se raspadaju i zato su pogodniji od stabilnih kloriranih ugljikovodika. Karbamati su derivati karbamidne kiseline. Slabo su otrovni za sisavce, a imaju širok spektar djelovanja. Sadrže spojeve karbamil, metomil i karbofuran. Mehanizam djelovanja sličan je onome u organofosfata. Brzo se detoksiciraju i izlučuju iz životinjskoga tkiva. Fumiganti su insekticidi koji u tijelo kukaca ulaze kroz dišne otvore. To su npr. cijanovodik, naftalen, nikotin i metil-bromid. Upotrebljavaju se za zaštitu uskladištenih proizvoda ili rasadnoga materijala. Ostale su značajnije skupine insekticida: formamidini, dinitrofenoli, organotini, piretroidi, nikotinoidi, fenilpirazoli, piroli, kvinazolini, benzoiluree i spinozini. – Upotreba insekticida od 1945. do 1965. spriječila je gubitke na kulturama u svijetu (gdjegdje i 50%) i podignula kvalitetu proizvoda te snizila poljodjelske troškove. Znatno je pridonijela unaprjeđenju zdravlja ljudi i domaćih životinja uništavanjem prenositelja zaraznih bolesti poput malarije, žute groznice i tifusa u mnogim područjima svijeta. Ona je, međutim, uzrokovala i probleme kao npr. zagađenje okoliša i otpornost nametnika. Posebno su opasni dugoživući insekticidi jer zagađuju tlo ulazeći u prehrambeni lanac u kojem se koncentriraju. Od DDT-a i sličnih spojeva najugroženije su ptice grabljivice (orlovi, kobci i sokolovi). Zato je upotreba DDT-a ograničena 1960., a 1970. zabranjena je u mnogim zemljama. Insekticidi onečišćuju i podzemnu vodu, pa tako i pitku vodu, u koju dospijevaju izravno ili ispiranjem zagađenoga tla. Glavni su zagađivači tla: DDT, aldrin, dieldrin, heptaklor. Velik je problem i nastajanje otpornosti ciljne skupine kukaca na insekticid. Stotine vrsta štetnih kukaca postale su otporne na različite sintetske organske insekticide. Zbog štetnih učinaka insekticida, suvremena kontrola štetnih kukaca, tzv. integrativna kontrola, sastoji se u: kombiniranju minimalne količine insekticida s varijetetima kultura otpornima na štetnike; primjeni uzgojnih metoda koje sprječavaju razmnožavanje štetnika; donošenju prirodnih neprijatelja štetnih kukaca ili njihovih nametnika; ometanju razmnožavanja štetnika ubacivanjem njihovih steriliziranih jedinki u populaciju. Najnovija je zaštita biljnih kultura stvaranje biljaka otpornih na štetne kukce metodama genetičkog inženjerstva. (→ pesticidi)
