inkubator (prema inkubacija; usp. njemački Inkubator).
1. U peradarstvu, naprava za leženje peradi u kojoj se osiguravaju potrebna temperatura, izmjena i vlažnost zraka te okretanje jaja. U Egiptu i Kini, prije 3000 god., perad se legla u posebno građenim pećima – pretečama današnjih inkubatora. U XVIII. st., nakon otkrića i korištenja termometra, postignut je velik napredak u konstrukciji inkubatora, u obliku sanduka i ormara. Suvremeni su inkubatori prostorije s kapacitetom i do 200 000 jaja, u kojima se najpovoljnija temperatura, vlažnost i izmjena zraka održavaju automatski, a jaja se okreću tzv. nagibnim mehanizmom.
2. U medicini, uređaj za njegu nedonoščadi, tj. novorođenčadi rodne težine manje od 1800 g, tijekom nekog vremena nakon porođaja. Inkubator pruža nezrelomu novorođenčetu približno jednake uvjete kao što su oni u majčinoj maternici, koji su mu uskraćeni zbog preranog porođaja. Dijete je u inkubatoru zaštićeno od infekcije i na njemu se može uočiti svaka promjena. Trajanje boravka u inkubatoru individualno je različito i ovisi o djetetovoj rodnoj težini, općem stanju i funkcijskome stanju pojedinih organskih sustava, o mogućnostima prehrane i sposobnosti prilagodbe vanjskoj sredini.
3. U biologiji, naprava za održavanje bakterijskih ili tkivnih kultura i drugih laboratorijskih pokusnih organizama i organskih tvari na određenoj temperaturi.
