inkrustacija (kasnolat. incrustatio: oblaganje).
1. Vrsta arhitektonske dekoracije; ukrašavanje vanjskih i unutarnjih zidova (ploha) pločama od skupocjena materijala (mramor, raznobojni kamen). Kamena inskrustacija česta je u antici, srednjem vijeku (marmorarii romani), renesansi i baroku. Inkrustacijom se naziva i umetanje finih materijala u jednostavniju podlogu (zlato, srebro).
2. Oblaganje ili prožimanje organizama ili pojedinih njihovih dijelova mineralnom masom (kalcitom, aragonitom, kremenom) ili org. tvari (ligninom ili kutinom). Inkrustacija se javlja kod živih organizama, npr. pri očvršćivanju oklopa u rakova, a kod uginulih dio je procesa fosilizacije.
