inercija (lat. inertia: tromost).
1. Nesklonost kretanju, naporu ili promjenama; nepokretnost, nedjelovanje, ustaljenost, ustrajnost, pasivnost, lijenost.
2. U fizici, svojstvo tijela (i tvari) da održava svoje stanje mirovanja ili jednolikoga gibanja po pravcu, tj. da se opire promjeni stanja gibanja. Kada na tijelo ne djeluju vanjske sile, ili se vanjske sile uzajamno uravnotežuju, inercija se izražava u tome što tijelo zadržava svoje stanje gibanja ili mirovanja. Kada na tijelo djeluje neuravnotežena vanjska sila, inercija se izražava u tome što se promjena stanja gibanja ili mirovanja tijela zbiva postupno, a ne trenutačno; stanje gibanja mijenja se to polaganije što je inercija tijela veća. Mjera inercije tijela njegova je masa: što je veća masa tijela veća je i njegova inercija.
Mjerni instrumenti, zbog inercije mjernog sustava, promjene mjerenih veličina registriraju sa stanovitim zakašnjenjem.
Moment inercije je fizikalna veličina koja opisuje inerciju čestice ili krutoga tijela pri promjeni brzine ili smjera rotacije.
Zakon inercije (prvi Newtonov zakon): svako tijelo ustraje u stanju mirovanja ili jednolikoga gibanja po pravcu dok ga vanjska sila ne prisili da to stanje promijeni. Galileo Galilei otkrio je taj zakon 1632., a Isaac Newton formulirao ga je 1687. kao prvi aksiom mehanike.
Inercijski sustav je referentni sustav u kojem vrijede Newtonovi zakoni gibanja.
