struka(e): geografija, opća | povijest, opća | arheologija

Ilidža (turski ılıca: izvor vruće vode; toplice), zapadno predgrađe Sarajeva, od središta grada udaljeno 12 km, BiH (Federacija BiH); 66 730 st. (2013). Leži u Sarajevskome polju, na obalama rijeke Željeznice (most iz XVI. st.), u podnožju Igmana, na 499 m apsolutne visine; u blizini (4 km) nalazi se izvor rijeke Bosne (Vrelo Bosne). Sumporno hipertermalno (57,5 °C) mineralno vrelo i termalno lječilište. Tkaonice ćilima, proizvodnja bicikala, punionica vode. Turizam (od kraja XIX. st.). – Rimska naseobina i kupalište pod imenom r(es) p(ublica) Aq(uae) S(…) osnovana u I. st. uz termalna vrela. U III. st. naseobina je dobila status kolonije. Većina je objekata (stambene zgrade – vile, kupališni objekti) izgrađena u razdoblju od I. do V. st. Otkriven je votivni žrtvenik Apolonu Tadenu i mozaik iz III. st. s figuralnim (Amor na morskome lavu, morska zmija, dupini, nimfe) i geometrijskim motivima. U VII. st. Slaveni su na ostatcima rimskoga naselja podignuli novu naseobinu Lužani, koja je s dolaskom Osmanlija u Bosnu 1463. promijenila ime u današnje. Zbog gradnje Sarajeva kao novoga središta doline Miljacke u drugoj polovici XV. st., naselje se postupno gasilo. God. 1659. putopisac Evlija Čelebi navodi Ilidžu kao omiljelo izletište. U doba Austro-Ugarske Monarhije Ilidža je bila kupalište i lječilište. Arheološka istraživanja obavljena su u dva navrata (1892–93., 1955–58).

Citiranje:

Ilidža. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 27.12.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/ilidza>.